Vegetarijanski priručnik za početnike

Upoznajte meso na vašem tanjuru

Tele u kavezu

Pitajte stručnjake:

“Zar klanje nije regulirano propisima?”

Zakoni koji bi regulirali transport životinja uzgojenih za hranu praktično ne postoje. Jedini zakon koji se odnosi na transport do klaonice, odnosi se na transport vlakom, dok se 95% životinja prevozi kamionima, gdje su izložene vremenskim ekstremima, prenatrpanosti, gladi i žeđi. Svake godine nebrojene životinje umiru zbog toplinskih udara ili se smrznu tijekom prijevoza. Ponekad se smrznu životinje na bočnim stranama kamiona, pa ih se mora na silu izvlačiti.Gail Eisnitz U klaonicama, životinje se često oderu i raskomadaju dok su još potpuno pri svijesti.

Gail Eisnitz, autorica knjige Slaughterhouse

Svinje, krave i pilići su osjećajne individue - oni osjećaju ljubav, radost, usamljenost i strah, baš kao i psi, mačke i ljudi. Samo u SAD-u se više od 25 milijardi životinja godišnje ubija u industriji mesa - i to na načine koji bi zgrozili svaku imalo suosjećajnu osobu. Prosječan mesojed odgovoran je za zlostavljanje i smrt stotine životinja.

Na mliječnoj farmi

Najveći broj malih obiteljskih farmi je zamijenjen velikim industrijskim farmama, gdje su krave lancima oko vrata vezane za beton u velikim halama i tretirane poput strojeva za mlijeko.

Kako bi povećali proizvodnju, mnogi stočari kravama uštrcavaju umjetne hormone rasta, koji kod krava povećavaju rizik da obole od mastitisa, bolne infekcije vimena. Krave proizvode mlijeko iz istoga razloga kao i ljudi: da bi hranile svoje mlade. Njihova telad im se "nasilno" oduzima ubrzo nakon rođenja. Ženska telad se odmah pridodaje mliječnom stadu ili se kolje zbog reneta u njihovim želucima (za pravljenje sira). Kada izgube sposobnost proizvodnje mlijeka nakon otprilike četiri godine, krave majke se ubijaju i melju u hamburgere.

Povezanost mliječne i kožne industrije

Čak i na malim obiteljskim mliječnim farmama, neželjena muška telad se prodaje industriji kože, gdje se uzgaja u mračnim boksovima. Vezani oko vrata unutar uskih pregradaka koji zaudaraju na amonijak od nagomilanog izmeta i mokraće, onemogućeni su da naprave makar i jedan korak u bilo kojem smjeru, da se okrenu ili da bez teškoća legnu. Lišeni majki i sami, oni pate od anemije, proljeva, upale pluća i šepavosti i prvi puta vide danje svjetlo na putu u klaonicu.

Što se događa sa “stokom za bifteke”?

“Stoka za bifteke” provede većinu svog života u prenatrpanim tovilištima. Stočari su otkrili da mogu maksimalno povećati profit tako da svakom govedu daju samo 1,3 kvadratna metra životnog prostora – kao da stavite 12 polu-tonskih goveda u prosječnu spavaću sobu! Goveda trpe bolne postupke poput žigosanja, kastracije i uklanjanja rogova bez anestezije. Ona često umiru zbog upale pluća, dehidracije ili toplinskog udara provodeći duge periode bez hrane i vode u prenatrpanim kamionima dok ih se prevozi u tovilišta ili klaonice.


 

Oborena krava

Oborena kravaIstinita priča o jednoj životinji rođenoj u mesnoj industriji. Kamion koji je vozio tu kravu bio je istovaren u oboru za stoku jednog rujanskog jutra u Kentuckyju. Nakon što su druge životinje izašle iz kamiona, ona je ostala iza, u nemogućnosti da se kreće. Radnici su upotrijebili uobičajene električne palice na njenim ušima da je pokušaju natjerati da izađe iz kamiona, tukli su je i ritali u lice, pod rebra i u stražnjicu, ali se ona još uvijek nije pomaknula. Zatim su svezali uže oko njenoga vrata, a drugi kraj na učvršćeno mjesto na tlu i pokrenuli kamion. Krava je vučena duž poda kamiona i padom na tlo slomila je obje stražnje noge i zdjelicu. Tako je ostala do 19:30.

Prva tri sata ležala je, mučući, na jarkom suncu. Povremeno, nakon obavljene nužde, koristila se prednjim nogama da se dovuče do čistog tla. Također se pokušala dovući do sjenovitog područja, ali se nije mogla tako daleko pomaknuti. Sve u svemu, uspjela se pomaknuti bolnih 11 do 12 metara. Radnici joj sve to vrijeme uopće nisu dali vode. Vodu je dobila od Jessie Pierce, lokalne aktivistice za prava životinja, koju je pozvala žena koja je bila svjedok cijelog slučaja. Jessie je stigla u podne. Nakon što nije mogla dogovoriti nikakvu suradnju sa zaposlenicima, zvala je okružnu policiju. Policajac je stigao, ali je od svog nadređenog dobio upute da ne čini ništa; otišao je u 13 sati. Poslovođa je izvijestio Jessie da je od osiguravajućeg zavoda dobio dozvolu da ubije kravu, ali to nije učinio dok je Jessie bila tamo. Ona je, sumnjajući u njegovu riječ, otišla u 15 sati. U 16:30 se vratila i vidjela da su svi otišli. Tri psa su napadala kravu, koja je još bila živa. Sada je još patila i od brojnih rana, a vodu za piće su joj uklonili. Jessie je kontaktirala državnu policiju. U 17:30 su stigla četiri policajca. Pripadnik teritorijalne policije Jan Wuchner je želio kravu ubiti pištoljem, ali mu je rečeno da će to učiniti veterinar. Dva veterinara iz postrojenja je nisu htjela eutanazirati, rekavši da zbog očuvanja kvalitete mesa, ona ne može biti ubijena na taj način. Napokon je u 19:30 stigao mesar i ubio kravu pištoljem. Njeno tijelo je prodano za 307,50 dolara.

Kada je novinar Kentucky Posta ispitivao poslovođu, dotični je rekao, “Nismo ništa učinili toj kravi”, a pažnju koju su prema kravi pokazali Jessie i policajci, nazvao je “sranjem”. Prilikom intervjua se smijao, govoreći kako on smatra da nema ništa loše u načinu na koji se s kravom postupalo.

Ovo nije osamljeni slučaj; zapravo to je toliko uobičajeno, da se životinje u takvom stanju u mesnoj industriji zovu “oborene” i niti mesna industrija niti Ministarstvo poljoprivrede nisu učinili nikakav pokušaj da se s njima postupa humanije. Standardni je postupak stočnih radnika da pronađu takve životinje, zavežu ih za kraj kamiona i vuku po tlu do mjesta gdje ih ostave jedne preko drugih da čekaju mesara. Postupanje s “oborenim” životinjama je dokaz da mesna industrija ne može nadzirati samu sebe. Potrebno je da javnost zahtijeva promjenu i odbije trgovinu proizvodima te nedostojne industrije.



Click here to return to PETA.org